photo CBS
Prvo, ako netko uopće postavi takvo pitanje on mora dokazati neku sličnost Balkana i Bliskog istoka, neke zaraćene strane i suprotstavljene interese kakvi postoje u obje sredine a koje jesu relativno blizu na nekoliko načina. To se može objasniti jednostavno iako su na Bliskom istoku uglavnom međusobno zaraćeni muslimani a kršćani ih pomažu i naoružavaju ali i stradaju tamo gdje ih ima a tko se domogne Europe uglavnom se i snađe. Na Balkanu su 90-ih dominirali ratovi koji su bili međunacionalni a htjeli su se prikazati ponekad i gotovo vjerski i kad su završili su se i muslimani i pravoslavci i katolici opet počeli iseljavati u srce Europe i oni koji jesu su se uglavnom i snašli, konačno kao i kad su granice bile drukčije. Tko bi onda ratovao na Balkanu i zašto…evo tko i evo zašto.
BiH bi moglo postati jedno žarište ako bi zaiskrilo između ideje da se prostor RS odvoji od ostatka države pa Banja luka krene u pravu samostalnost, da bi se to dogodilo morao bi Dodik snažno poraziti Ivanića koji je Srbin koji je i pristaša vanjskopolitičke strategije BiH koja je proeuropska. Ali i Vučić vidi svoju ulogu za Srbiju proeuropskom i teško bi to podržao ili planirao ujedinjenje osim….osim ako bi baš značajno narasle tenzije s Bošnjacima, i ako bi i među njima nadjačale tvrđe opcije i oni bi se, obje strane, poželjele braniti od ovih drugih. Srbi bi branili srpstvo a Bošnjaci Bosnu. Dakle tvrđoj srpskoj opciji treba tvrđa bošnjačka opcija. Da bi je bilo mora se bošnjački korpus militarizirati. I tko od jednih bude tom razvoju zbivanja nepokoran njega bi zgazili njegovi u ime srpstva a tko drugom njega bi počistili u ime Islama, pa obje te elektrizacije stalno rade svoj posao, jedini je problem što su ljudi umorni i što se iseljavaju. I kao što bi se prve snage osjećale bliske ruskom utjecaju tako bi se druge osjećale proturskim i prosaudijskim a to nije međusobno strano koliko niti su strani ruski protuzračni sustavi i lokheed zrakoplovi koji u biti prodaju jedni druge jer ako susjed nema nenadmašan avion meni neće trebati nenadmašna raketa i obratno. Hrvati pak…kao Hrvati, jednako se mogu povesti sličnom idejom kao devedesetih kad je nastao koncept Herceg-Bosne Mate Bobana pa zaigrati sa Bakirom a Milorad im i tako preporuča treći entitet i rušenje daytonske stvarnosti ali ..ali tu je još jedna sila. Nazovimo tu junckersku agendu, tu silu, Europskom komisijom. Ona nije neki glas zbroja europskih glasova, nije niti zbroj u kojem jači vrijede više. Ona nije niti neka njemačko-francuska osovina s još ponekim pristašama, ona je nadnacionalna čuvarica povelje i diplomatsko-obavještajno, politički, sila za sebe i ona je zapravo s druge strane, vladarica onog čemu svi balkanci (a i Turci i drugi) javno ili tajno streme a to je put na zapad. I ona se do gadljivosti čuva Balkana da s njim ne usiše što ne želi i ona ga zove i priziva da ne bi Balkan bio njen meki trbuh , kako kaže hrvatski njen pristaša i europarlamentarac Picula “Dakle, ako Europska unija ne pomogne Balkanu, druge zemlje, poput Rusije, Kine ili Saudijske Arabije, to će učiniti, a to nije u našem najboljem interesu”. A kad god netko tako to kaže onda u cijelom balkanskom prostoru jedni udahnu s radošću a jedni uzdahnu jer tako ne žele. Naravno, oni (“oni gore”) ne vole balkance previše ali ih moraju brže prihvatiti jer smo svi u toj košari mali Erdogani i njegovi izbjeglice koje drži u pričuvi i kojima ucjenjuje europske sile a mi umjesto njih imamo svoje negativce koji će, ako nam se vrata mercedesa i citroena ne otvore, dovesti ove probleme na sam prag schengenskog svijeta. Pa vi, gospodo, birajte. Ili kako kaže Juncker “Ne želim ponovno rat na Balkanu i stoga se moramo otvoriti prema tim zemljama”.
Ali rat može ući i kroz Kosovo, Beograd želi Kosovo na mala vrata priznati i Vučiću tu pomaže Merkel i europska ekipa a Dačić i Vulin gledaju da to ne bude tek tako i kontra Moskve, kosovski premijer Hardinaj želi slično ali mu pušu za vrat baš svi ( i Erdogan hapsi svoje gulenovce po Kosovu) a i Albanija mora na zapad i u EU ili će posegnuti za Kosovom, Vučiću nije lako i mora izvesti neki trik da Kosovo prizna i ne prizna, prikaže nešto između, ako ništa onda da bar prizna južnu granicu i podrži gromkije zajednicu srpskih opština ili tako nešto pa da pilula njegooj javnosti bude manje gorka a i Hardinaju nije krevet mekši. Obojica dodiruju tu i turske interese i to je domino koji, pa i preko Sandžaka i uz Makedoniju koja muku muči oko temeljnih stvari, svugdje postoji opcija koja može planuti ali nije to najgore nego kaotični, kontrolirani, polu-rat upravo onog tinjajućeg i kaotičnog profila kakav pozna Bliski istok i koji nikako ne prestaje. Sirija nije bila neka divlja država, niti Libanon, pa eto.
Balkan kojem bi krstarile najrazličitije paravojne formacije, milicije, plaćeničke grupe, izbjeglice, kolone, sela koja gore, vjerojatno to nitko ne želi nikome ali kad tako krene u nekom prostoru ..ne staje dok se ne ispuše. Postoji jedna još bitna stvar u ovome, jača nego se čini. Većina ljudi u tom dijelu Europe se osjeća izvarana, umorna, sumnjičava, skepična i ciklus obnove se, uz sav politički folklor koji se prikazuje drukčijim, nije završio. Instinktivno, ljudi su okrenuti egzistencijalnom, i u Grčkoj i sve do Alpa, mitologija je više sedativ nego gorivo. Na prostoru koji je živio komunističku epohu pa ušao u stihijsku demokratizaciju, neki i pod sankcijama, sazrijeva se sasvim nevidljivo. A povijesna sjećanja više sliče na glazbu Angela Dimova nego grmljavinu bubnjeva. A i nema neke mržnje, možda tek sporadično i skoro bi rekli “iz pristojnosti”.
Dodaj komentar