Balkan

Migrant se skrio pod bus: ‘Šta please? De ćeš, j…. ti familiju?’

.”…Muškarac mu je odgovorio: “Please”, na što mu je vozač viknuo: “Šta please!” i nekoliko puta zamahnuo rukom kao da će ga opet udariti, ali je od toga odustao. U bijesu ga je povukao za kapuljaču na jakni. Ubrzo su se u sukob umiješali ostali, podigli muškarca s poda i maknuli ga od ljutitog vozača, a on ga je uz povik “Beži” i još psovki opalio nogom u stražnjicu.” izvještava 24 sata na temelju iskustva čitatelja, policiju nisu zvali a komentari kažu “Vozaču evo ti jedan +. Kad nam vladajući zatvaraju oči pred tom pošasti i prave se glupi , napokon je mali čovjek počeo uzimati stvari u svoje ruke i isilovce potjerat”.

Ako želite imate i video koji su ljubopitivi europejski amateri snimili kako je vozač uzeo pravdu u svoje ruke i brani našu djecu i obitelji od pošasti.

Taj dio da se nije zvalo policiju, taj žar malog čovjeka, taj jednostavni i dobri “Kad su ga pronašli, izvukli su ga na cestu. Vozač mu je odmah odvalio šamarčinu”, taj “de ćeš, jebem ti familiju”, to je tako naše, tako neopterećeno i lijepo kao i cijeli tekst.

Ali  više od toga, to neobranjivo podsjeća na našu burnu povijest koje se sa toliko ljubavi i topline uvijek iznova sjećamo, na naše momke kao od brda odvaljene koji bi s dvije mauzerice izvukli iz sijena, pa već koga, isto ne bi zvali žandarmeriju kralja Aleksandra, stožerno ustaško redarstvo, gospodina narednika ili vojvodu, nervoznog kapetana OZNA-e, već bilo koga. Uzeo bi naš dobri čovijek (prav.greš.namjerna) ili čovek svoj remen kao u “Tko to tamo peva” i putovao dalje.

A ovi razni Austrijanci i Irci, oni bi radili zapisnike, policije, svašta, zato i padaju njihove žene na naše momke i zovu ih da im pomaknu ormar nakon što pokupe lišće iz bašte. Nema do narodnog čovjeka.

I tako to počinje.