Krivotvorenje diploma je bitno i neobrađeno područje društvene zbilje kojim se društvo nije ozbiljno bavilo, čije važnosti nije niti svjesno, a koje nosi prvenstveno snažnu autodijagnostičku poruku o samom društvu. Ono je, tranzicijsko naše postjugoslavensko društvo, tretiralo taj delikt toliko blago, gotovo sa simpatijama, da se može reći kako je na njega pasivno i poticalo. Osvanulo bi da se nekom provjerom i u nekoj javnoj službi otkrilo da je toliko i toliko diploma krivotvoreno, možda s malo podsmijeha ali ne s nekim posebnim sankcijama, stav je bio i javnosti i institucija iz tih vijesti bio takav da je jasno kako se radi o postupcima iz zone snalažljivosti a ne neke osobite sramote ili pravog kriminala. A to niti je čudno da je tako, niti može biti drukčije, to je poput lažne invalidske mirovine, društvena navika koju nemaju svi, ali eto, ovi naporni i sterilni umovi su čitali, ovi malo snalažljiviji su namještali ispite, ali pravi mangupi i barabe su kupili čitavu diplomu, pa na to se mogu ljutiti samo prištavi i kratkovidni štreberi. Budale, takoreći, ovi koji ne pomiču svijet nego mu ispunjavaju želje, čemu uopće diploma? Hoćete diplomu? Za ovo što radim da prehranim djecu treba diploma? Evo vam diploma, majku vam formalističku….nisu ovu zemlju stvarali ljudi s diplomama…što bi Boško Buha rekao. Ili pravi mangup iz redova HDZ-a, SNS-a, SDA….
Tradicija uvjerenja da je snalažljiv korisniji od pukog formalista, duboko je u društvenom mentalitetu, u Malom mistu nagovaraju Roko i jedan doktora Luigija da krivotvori jednom nalaze da je ranjen u borbi, on se prenemaže ali pristaje, u to doba kad smo se tome smijali je sve bilo pod ideološkom paskom..od kutije šibica do svakog pedlja filmske trake, ali u filmovima je bilo jasno da pravi mitraljezac ne čita Kapital nego ga koristi za savijanje duhana. Ta “da je važno jurišati na švapske bunkere ” a ne baš odslušati sva predavanja je starije i od druge Jugoslavije, to je ideja hajduštva i junaštva kao mjera vrijednosti u samosvjesnim nacijama.
Ukratko, sukus društvenog stava od rijeke Sutle na jugoistok, narastajuće kretajući u tom pravcu, glasi- ovi s krivotvorenim diplomama jebu žene ovima sa pravim, budimo toliko pošteni da si to priznamo. Jer iz tog Malog mista su ljudi od knjige Servantes i slični, pravi kuronje to ne trebaju, oni su ljudi od prakse i životne škole. A tako i “branitelji”, nije društveno najpovoljniji status nikad bio neki tamo pješak s puščicom koji je krvario i smrzavao se, društvo ga nije niti mazilo niti pomagalo, nego prava manga s parabelumom i mijenjačnicom koja operira po pozadini, radi i za kakvu službu i ne čeka da ga se ministarstvo sjeti nego je davno probio nogom i uselio se, i to je ta tradicija kojoj je krivotvorenje diploma organski dio- neću ja sjediti u učionici i učiti napamet definicije kao neka strina, ja izvadim gutu, platim, i radim dalje. Mi to, dame moje i poštovana gospodo, već više od stoljeće držimo za društveni uzor.
Tek je jedno rješenje ovoga djelotvorno, da postane biti vlasnik krivotvorene diplome društvena sramota a ne drugo, pa nisu niti otkaze dobijali ti “ulovljeni”, i kad bi se nekog opisivalo pa na spomen diplome napravilo šeretsku grimasu koja kaže- kurac je on to stvarno polagao, to je u prijevodu značilo- drži se njega, zna on za sebe, nećeš s njim loše proći.
Dodaj komentar