Balkan

KAKO ĆE SE ŽENSKI SVIJET BORITI I SNAĆI ZA SVOJE ODGOVORE (iz štakorskog kuta gledanja)

Jako navijam za Jelenu Veljaču, u mnogo toga ona ima pravo, teško će se ipak ona transformirati iz slike kako sa psićem koji teško da je iz azila hoda dugonogo nekim već Stradunom kao dokaz da svijet sapunica postoji i u stvarnosti. Odlutala je ta legitimacija u dimenziji dojma u mogućnost i pravo stajati u nekoj brooklinskoj knjižari i ne na polici u visini pojasa nego bar ramena i lucidnošću i drukčije ona to zaslužuje kroz svoj personalizirani Chi. Ali ona nije i neće biti Mojsije ženskih prava i iskustava iako je ona teza sa ciklusom ( menstruacijom, ili jezikom desnog krila populizma “imati stvari”) sasvim ok iz mog bar, štakorskog kuta gledanja.

Činjenica je jedna, Žene kao zbirna činjenica nisu slične likovima kakve je glumila Mira Banjac u vrijeme one države, krivotvorina je i dojam da su skrojene po mjeri ljiljavokićevskih ekspresija o ustajanju kad muškarac uđe u prostoriju, ja sam to istina i doživio ali ne iz razloga u koje su te konstrukcije upirale nego da mi se pomogne s čašama konjaka na tacni. Uglavnom nisu žene niti pretučene i u bijegu pred potjerom muških kurjaka u tipu ozračja filma Psi od slame. Ako i jesu onda je to iz istog razloga uglavnom, zaljubile su se u kretena baš dijelom i jer je kreten, rodile su, nakon što je njemu i zabranjen pristup su, ne iz ekonomske sile nego da si nahrane ranjiv ego u emocionalnom dvokoraku, otišle još jednom razgovarati iz roditeljske i mlake zaštite i dalje je sve otvorilo onaj tragični kapacitet u čijem je vrhuncu onaj izbo sa bezbroj udara nožem svoju ex pa su čak njegovi muški prijatelji dolazili pred sud provocirati.

Žene nose hulakopke, nose i pete i piju gazirana pića, ne trebaju militantne valkyre ženskih prava tražiti od njih da izgledaju ili žive kao pruski grenadiri. Ali jedan suport samopouzdanja, kao individualiteti a ne kao marka pšenice ili betona, jedan vjetar ohrabrenja za sve što je i tako u svijesti ali nekad posrne u “možda sve krivo radim”, logično je da više nego ima smisla.

I ja vjerujem da će to ovo vrijeme kristalizirati kao jedan glasnomisleći snop ideja i pokušaja koji neće biti dogmatski katekizam ženskog traganja za odgovorima i koji će biti trajan, uporan i prepoznat. I razumljiv. Jasno je da nije važno što ja vjerujem…ali ovo je moj mali vrt stavova i prognoza (a ne vaš). photo pixabay