Teška i turbulentna vremena ratova na Balkanu iznjedre i teške i turbulentne heroje, ne bi rekao da ih iskušenja tih vremena trebaju nego iznjedre, u njima se snađu. Zabluda je obrane Sarajeva da su “sarajevski kriminalci obranili grad”, hrvatski i rakurs svake zaraćene strane i 40-ih i 90-ih je vjerovao u žestinu kao neizbježnost ali…evo vam generala Stipetića, on je bio anti- kriminalac i čisti oblik vojnika, njegov doprinos je bio pobjedi ogroman ali ga niti povijest niti pučka predaja a bome ni država nisu previše mazili, jednostavno nije bio “naš”, nije se uklapao u predodžbe, nije ga se imalo za što držati i nije galamio, ovaj koncept povijesti to ne oprašta. Norčeva je slava neusporediva s njegovom.
“Valter je još za života postao legenda, kao jedan od najiskusnijih i najhrabrijih obavještajaca narodnooslobodilačkog rata. Hrabar, veoma inteligentan, pronicljiv i sposoban borac, svaki put je nadmudrivao neprijatelja. Nekoliko puta je po specijalnim zadacima odlazio na slobodnu teritoriju i u Vrhovni štab narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije.”, tako jedna povijest, Telegraf pak tvrdi da je on komunistička izmišljotina i fiktivni lik a da je postojao pravi Valter, četnički ilegalac Žarko Todorović a ovaj, Perić, da je nevažan i usputan, napuhana stranica službene povijesti. Nije. On je bio čovjek, spreman na sve, za delikatne i bespoštedne ciljeve koje želi postići. Nije ga zanimalo ratno pravo, običaji ratovanja, ženevska niti bečka konvencija, po tome je sličio i na svoje neprijatelje i na Savu Kovačevića (on je vodio lokalnu bandu šumokradica) prema kojem je komandant Devete brdske brigade Prvog korpusa Armije RBiH tokom rata u Bosni i Hercegovini Ramiz Delalić, bio salonski intelektualac. Njegov snimljen razgovor s njegovim ubojicama 2007. postao je viralni hit kanala You tube a 9. brdska ili Majevački odred, isto je to, ali budimo svjesni nečega. Oni bi se presvukli u svoje mobilizirane sunarodnjake i susjede, ušli među njih i pobili ih strojnicama a Ćelo je simbolički započeo rat u BiH kad je pred crkvom ubio svata Nikolu Gardovića.
Balkan poštuje ljude kojima se nije pametno zamjeriti, koji su spremni na sve a koji će dati peterostruku napojnicu pjevaču ili kuharu, naravno da cijenu obožavanja svojih romantiziranih grubijana on visoko plaća ali i to balkanski duh pristaje a ako ga muči cijena onda ode u Njemačku montirati knauf i prozorske klupčice. On ne vjeruje niti u rat niti u poslovni uspjeh kao vrst utakmice, on drukčije vidi povijest i sadašnjost.
Pa kad se netko i okrene, kao onaj ex pripadnik formacije Šakali, Minića “Mrtvog”, Rašković (rat na Kosovu 1999.)…onda ga izolira i zatvori ga se radi njegove sigurnosti a narod ga smatra izdajnikom jer se pokajao zbog pokolja u selu Ćuške. Konačno i male partizanske bombaše od 13 ili 15g mi smo učili kao male heroje a ne kao djecu iskorištenu u ratu, i takve su sve strane svih vremena, svih balkanskih sukoba.
Zanimljivo, prva bitka za Kupres je završila pobjedom snaga NDH, zahvaljujući štreberskom i školovanom domobranskom pukovniku Šimiću koji nije dao “mimo pravila ratnog prava”, nije ga to poštedilo sudbine biti neshvaćen i nepriznat od svoje strane, Ivo Rojnica smatra da ga je Rafael Boban dao i ubiti u zasjedi (to je dvojbeno, službeno je to bila zasjeda jevđevićevskih četnika ali emigrantski izvori tvrde drukčije). Nisu ni pobjednici, ništa manje, voljeli žestoke.
Dodaj komentar