Balkan

JOŠ SE NE ZNA OSNOVNO, ALI SVE JE VEĆA VJEROJATNOST DA ĆE SE SAZNATI

Srpski Objektiv prvi je prenio vijest iz izvora u policiji koja ne daje izjave, ali ispod pulta ipak se tvrdi da se te informacije dobijaju, a kad joj treba i po sindikalistima, da je signal mobilnog telefona Mateja Periša (27) iz Splita, koji je nestao pre 12 dana u Beogradu, poslednji put uhvaćen u blizini Velikog ratnog ostrva, na ušću Save u Dunav. To je u svim sredinama tako, da se ne govori, ali se saznaje (sjetimo se slika i dr. iz podruma Nadana Vidoševića), međutim nikako u jednakoj mjeri. A i, koliko god to neugodno zvučalo, milje koji se tu spominje, afere na tu temu, činjenica da je srpski ministar u ranoj fazi istrage tvrdio dosta decidiranih stvari, pa da su sami njegovi prijatelji mijenjali neke izjave, bar je tako izašlo prema javnosti. Dakle nije nepoznato, a i svaki pravnik i svaki kriminalac zna, da svi griješe. I to nije grijeh, nije samo po sebi.

Vjeruje se da je telefon bio u Matejovom džepu kada je on ušao u ledenu Savu kod Beograda na vodi, a poslednji signal je uhvaćen oko kilometar i po nizvodno, gde je verovatno njegovo tijelo. Naravno, da se tako i potvrdi, time nije gotov posao, ostalo bi neodgovoreno kako se ono našlo u vodi, a i kako se našlo tamo, još ne postoji rekonstrukcija događaja- zašto je on napustio klub, i što se s njim dalje događalo. Možda i postoji, ali je mi ne znamo. Probojnost informacija iz istrage, ili tu ne postoji, ili je selektivna.

Pa i sve, ne sasvim pristojne i sklone poluvijesti i tekstovi o njemu, prijatejima, klubu, osiguranju kluba, navodnim tučama u i pred klubom, sve je još u zraku. Kako vrijeme prolazi, ta činjenica da se ne zna, uz sve “mi imamo izvore”, činjenica da se uključilo javno tužilaštvo, sve ovo stvara narastajući dojam da je istina ili debelo neuhvatljiva, ili da je u nekom smislu neugodna i delikatna. Dolazak hrvatske policije, uključivanje tužilaštva, žilava znatiželja javnosti, i hrvatske i srpske, najveći su jamac potrebe da se sazna prava, stručno ustanovljena, i potpuna istina.

Ta mogućnost da je nestali živ, ne spominje se samo kurtoazno, iz obzira prema svima nama koji bi to voljeli. Ali to bi moglo biti u dva slučaja- da on ne može, ili da ne želi pred oči javnosti. Prvi slučaj bi govorio o tome da je živ a nemoćan, a drugi da mu to netko ne dopušta. Drugi bi sugerirao da nešto zna, s čime ne zna kako bi.

Sve je veća konzistencija na strani onih koji će tu istinu otkriti.

photo screenshot

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara