“Krajnje je vrijeme da se pomirimo s tim da je SAD priznao neovisnost Kosova i da je to za njih završena priča”, rekao je Vučić novinarima komentirajući izjavu kosovskog premijera Ramusha Haradinaja o potpori Amerike Kosovu u slučaju sukoba sa srbijanskom vojskom. Ana Brnabić u srijedu je ocijenila da je moguća vojna opcija ukoliko kosovska vojska bude namjeravala zauzeti sjever Kosova, a dan kasnije predsjednik Srbije poručio je kako se nada da rata neće biti. I neće ga biti.
Kad je 1972. izbacio znamenitu pjesmu o vojniku Jeremiji Krstiću, Tozovac se morao skloniti na dvije godine u Njemačku, poslije su mu oduzeli putne isprave, režim nije volio glorifikaciju srpskih vojnika iz prvog svjetskog rata, kasnije se za vrijeme sukoba s NATO, pojavila nova varijanta pjesme i treća teško da može nastati osim kao parodija.
Sasvim je izvjesno da će ovaj put Jeremija Krstić, mitski idealni srpski vojnik, artiljerac u obojcima, ostati uz ženu vračaricu i preko puta udovicu.
Neće to biti zato jer je NATO odlučio da se odgodi ustrojavanje kosovske vojske niti jer u susjedstvu nabavljaju izraelske F-16 (budimo olimpijski pakosni i prema sebi), neće to biti niti jer je premijerka..iako žena koja je napustila tradicijski način života patrijahalne žene zadržala ženski stav “pa kako to gledaš, dragi, drugi bi ga zgazio” a Vučić uz sve veterane, prote i uzavrele militante koji piju Jagodinsko pivo, Vulina i Lazanskog i nema realne mogućnosti razbiti NATO.
Siemens će u Kragujevcu proizvoditi tramvaje i to je vijest koja je za Srbiju važna i bolja nego da je, kao 1999. ušla u avanturu kozmetičkog tipa iza koje je ostala druga varijanta Jeremije i u zatvoru zaštićeni svjedok Rašković koji je tamo najsigurniji jer je svjedočio o formaciji Šakali koja je masakrirala selo Koške pod Minićem, Mrtvim koji je umro od AIDS-a u zatvoru u Latinskoj Americi i usnuli virus veličine.
Balansiranje mitom služi lokalnim političkim pobjedama i folk-marketingu, ne samo u Srbiji. Drugo je važno da Srbija kupuje oružje da bi ga i drugi mogli kupovati i obratno. Nije niti to presudno. Presudno je da postoje dvije svjetske politike oko pitanja Kosova.
- da se na spretan način urede odnosi Srbije i Kosova i ne stvore kaos u najosjetljivijem dijelu starog kontinenta i da to bude bez promjene granica
- da se održi najviši mogući tonus koji neće postati neki veći oružani sukob ali će mijenjati granice i slabiti moć ove strane koja želi prvu opciju
Stvaranje Kosovske vojske je odgođeno, rata neće biti. Naravno da SAD vladaju Kosovom ali i da ono ulazi u interesnu zonu širenja EU, kao i Srbija a konačno i Albanija. Hoće li to uspjeti to je temelj svega ovoga, konačno i najavljeni prosvjedi u Parizu za ovaj vikend bore se protiv toga.
– Očigledno je da je kosovska kriza primer spiralne krize u kojoj se dodaju novi problemi da bi se pravio širi krug, a sve u cilju uspostavljanja šire priče oko konačnog rešenja i pravno obavezujućeg sporazuma – naveo je Dušan Janjić, srpski analitičar,i točno on kaže kako tu postoji koordinacija kada je reječ o carinama jer su “pod plaštom toga provedene neke stvari iz Briselskog sporazuma.
Dodaj komentar