photo screensot
– Od trenutka kada me je hrvatska policija preuzela sa aerodroma u Sidneju, pa do današnjeg dana, ne mogu reći nijednu ružnu reč za hrvatsku policiju, zatvorsko osoblje, pa čak ni za hrvatske zatvorenike s kojima sam bio u kontaktu za poslednjih 27 meseci. Osim medija, političara i sudstva, odnos prema meni je korektan – pisao je nedavno bjelosvjetski avanturist, osuđenik i jedan od bezbrojnih likova 90-ih koji je bio i krivac i žrtva jedne previše samouvjerene politike, vlastitog životnog hazarda i pokušaja biti istodobno anglosaksonski učitelj golfa, nemilosrdni knindža, gitarist i oponent likovima kakvi su vojislav šešelj kakve duboko prezire a sam se osjeća 68-ški frajer, jugonostalgičar i neshvaćeni borac za svijet koji niti postoji niti će postojati ali i okrutni vladar sudbina zatočenika u nekoliko represivnih a uvijek konfuznih svjetova.
Srpske medije koji imaju žutog u svom spektru preplavila je vijest da je brutalno pretučen kapetan Dragan…od strane petnaestorice kažnjenika koji mogu biti po raznim osnovama njemu neskloni, pa tuku se osuđenici i u SAD pa što ne bi na Bilicama, ali kažu i da su ga spasili hrvatski pravosudni policajci.
“Potpuno sam zgrožen da neko može da izmisli toliku laž da sam pretučen u zatvoru i da su to čak snimile i kamere. Niko ne samo što me nije pretukao, već za poslednje tri godine koliko sam u zatvoru Lora nikada ni jednu ružnu reč ili pogled nisam doživeo od bilo kog zatvorenika ili pritvorenika”, ovako je Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan prokomentarisao vest koja je jutros zapalila portale u Srbiji i Hrvatskoj da je brutalno pretučen od strane drugih zatvorenika zatvora Lora kod Splita, javlja oštar demant srpski Time.rs.
No, tih 15 su, da postoje, mogli biti najcrnji četnici i najcrnji što hoćete ali to nije tako bilo. A nije jer povijest uopće nije tema zatvorskih sustava, neformalne strukture kažnjeničkih prostora ne poznaju tenzije “gdje si bio 91”, pa …jasno je zašto je to.
Zato što bi svatko rađe dijelio ćeliju s njim nego sa Sretkom Kalinićem ili Srđanom Mlađanom. Narkotici, pedofilija i neobuzdana narav su jedine zapaljive varijable neprihvatljivosti i netrpeljivosti, pa tko koga. U Teksasu ili Splitu ili bilo gdje. To čak zna i mitski Trivun Ivković, apostol miloševićevske ere i šef Sremske Mitrovice protiv koga su ustali osuđenici “kao jedan”, kad je bila prilika i neovisno svojoj prošlosti i pripadnosti u zbivanjima krajem XX stoljeća. A Vasiljković…ne bi se čudio da je, uhvativši manire australijskog kontinenta, bolji sa našim šanerima nego što bi bio sa hitmenom iz čuvenog procesa Zijadu Turkoviću u Sarajevu, njegovim sunarodnjakom Milenkom Lakićem koji je…koji je dobacio svjedoku Naseru Oriću dobacio cinično ” pa dobro, oboje smo poznati po vojničkom…lijepom ponašanju” relativizirajući rat s temelja logike CZ-a.
Jednostavno, zatvorski svijet i nezatvorski, gotovo se ne poznaju. A on nije pretučen iz logike sasvim nerazumljive javnosti koja sve promatra kroz prizmu zbivanja koja su pregazila ona sasvim zatvorskih neformalnih pravila i logike.
Dodaj komentar