Balkan

jedna analogija koja povezuje nacizam i ISIS kao povijesne činjenice

nedvojbeno su oba fenomena krivotvorine, teorijski i učinkom suicidalne nakupine volje a koje su upravo obratne ideologijske potke od onih postavki na koje su se pozivale u svom credu. međutim to nije nešto zanimljivo, pitanje je drugo.

da mi je netko kad sam imao 18g rekao o tzv kalifatu ja bi bio siguran kako će on kao svoju fronting ideologiju prihvatiti sufizam a ne progoniti ga pa makar cijeli taj projekt kalifata bio moguće i dio većeg nekog projekta. ali svakako bi mislio kako će naći u tom pomalo spektakularnom obliku mističnog svoj teorijski zaklon.

i postoji određena analogija, vjerujte, koja je strukturalno analogna kasnim 20-im kad je himmler proizvodio jedan neopseudogermanski misticizam iz ničega a da je postojalo u tom času dosta mladica za koje se mogao prihvatiti, u svojim arheološkim i inim kriptozasadima on je bio glup do bola, ništa se nije potvrdilo ni pronašlo iako je postojalo zanosne i sasvim upotrjebljive tradicije. on ju nije htio. bilo je bar deset istraživanja “na tu stranu” koja bi bar nešto našla.

tako su oba sasvim apsurdna teorijska svijeta odbili upotrijebiti ono što se moglo očekivati kako će upravo htjeti odabrati za svoje ideologijsko nadahnuće.

pa i…
askeza s potencijalom za fanatično štovatelja abu bakr-a i sufističke tradicije bila je utemeljiteljima nacističke ideologije više nego privlačna, nešto manje jezuitski red kao tajna ljubav neprihvatljiva zbog kršćanskog iskona ali sami su u praksi odabrali drugi ustojbeni red i on jest sličan u jednom.
u svojoj je potrebi za ostvarenjem on plaćenički i kriminogen, razlozi su tu jasni.
gotovo je nevjerojatno da im je bilo nezanimljivo ono što je pružala derviška militantna tradicija. ali i ne.

von solomon i drugi germanski mistici nisu bili materijal koji bi proveo holokaust, to su mogli samo wirth i druge lombrosovske kriminalne prirode jednom nogom uvijek u crnoj burzi i uvozna grupa kooperanata iz litve i ukrajine koja je ad hoc unovačena na licu mjesta. a ne neki tamo.
a tako ni sufijska islamska tradicija koliko god bila analogna ovom wagnerijanskom idealurevanšističkog časnika  i na momente hipertrofirala u irealno,  nije mogla preprodavati naftu i iz terenaca strijeljati na civile kad zatreba.

prirodno je pitanje- a što s komunizmom…pa. sudbina trgovanja naftom postkomunističkog doba jasno pokazuje sličnu unutarnju logiku. sve isforsiranoideološke cjeline imaju jedan zajednički dio obrasca- one stvaraju pseudofanatizam za niži svoj stalež a pragmatizam bez ograde za viši.
i to je razlog zasto sufi ogranak promišljanja islama nije odabran kolijevkom kalifata u ideologijskom smislu nego neprijateljem.

O autoru

Uredništvo

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara