Balkan

Jedan antipatičan osvrt o patriotizmu, i zašto vam žrvanj govori da je on prijevara a kriminal da je patriotski čin.

Patriotzam je ovo vrijeme identificiralo s time kako stvari stoje pa ako “i on tako” onda je patriot a ako ne onda je individualac. U ovom tekstu dat ću sliku koja će vam biti nerazumljiva i antipatična ali možda jednom ili nekolicini bude i jasna pa sam svoje time učinio.
Patriotizam je ideja a ne stav, on ne ovisi o tome što je neki portal otkrio da je netko pod parolom patriotizma ukrao ili se obukao u zastavu i pobjegao ili silovao nekoga ili spava. On ne ovisi o nama pojedinačno niti pretežno i on nije i ne može “biti na vlasti”. On je nematerijalna činjenica koja može utjecati na stvarnost  ali njemu ne treba da to netko prizna. On je neotuđiva ideja i neprenosiva, on nema popusta zbog zasluga i nitko ga ne može posjedovati. Najvažnije, jedan patriotizam nikad neće smetati drugome, ne iz neke ravnoteže nego jer je to nemoguće. Eto, a sad korak dublje. 
Ja nisam dostojan smatrati se patriotom i nisam se pokazao u životu toliko koristan ili hrabar da bi se tako nazvao, nisam toliko stabala zasadio, toliko škola obranio niti od tenkova niti od požara, nisam baš zadužio niti svijet niti Hrvatsku iako sam nekako klimavo čak i pokušao. 
Jedne noći davno, vrlo mlad i okružen plamenom i dok su hodali ovi drugi oko mene i tražili da se predam jesam odlučio da se nikako ne predajem jer sam pomislio da se hrvatski vojnik ne smije tek tako predati, u još težim okolnostima možda i bi ali u ovim koje su bile to je bilo presudno. Drugi put sam zarobio dvojicu i pazio na njih da im ništa ne nedostaje dok su uz mene jer hrvatski vojnik mora tako. I treći put nisam htio na zabavu u prije dva tjedna napuštenu vikendicu jer to nije… a u svemu drugom sam podbacio. E vidite, ako mi kad bude liječnik čitajući nalaze morao reći ” vijesti uistinu nisu dobre” ja ću se uhvatiti opet za ovo.  Jer kako bi to bilo da me to satre što čujem, pa na svim sahranama i najbližih ja se držim za to da kako bi to bilo da tamo posrćem i dahćem a da me me drugi gledaju. Iz istog razloga. 
I ja duboko vjerujem u to da je patriotizam dobar, on ne može biti alibi za ništa loše nego može pokušati biti alibi ali i tome ne sude niti ljudi niti portali nego sadržaj onog što on jest a na to ne možemo mi utjecati neovisno svojoj pripadnosti. 
U Zemunu je 1995. jedan srpski poručnik spasio časne sestre i njihov samostan od nekih kriminalaca koji su pod parolom srpskog patriotizma htjeli ove iseliti. I on se pokazao srpski patriot a ovi su se pokazali što jesu kako god se on ili ovi nazivali. 
Jer ne postoji način da si jedan i drugi patriotizam smetaju ili se potiru.U svakoj prilici kad sam u Srbiji baš jer ne skrivam ništa niti se umiljavam i jer nisam kiseo me takvog više priznaju nego da gadim svoje i time i njihovo. Ali švercati naftu ili krasti kućanske aparate  ne može biti patriotski niti njima niti nama niti ikome sve i da se dogovorimo drukčije. Patriotizam ne može sadržavati mržnju jer je mržnja njegova negacija, on traži fair play a ne zakletve i razliku u tečaju, svaki zločin pa ratni ili ne nije patriotski nikako. 
Nemojte se odricati svog identiteta u nadi da će se zato manje pljačkati, neće. Samo banke, bordeli i kriminal nemaju patriotsku žicu i nemojte ju izgubiti. 
Kao što i ako vam je ovaj tekst glup, a vjerujem da mahom jest, ne može tu ništa. To je izvan nas sve i tako. Pa vjerujte i dalje onom što vam žrvanj govori pod parolom “nema patriotizma”, on zna zašto mu treba da tako govori. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara