photo T-portal
Svaki dječak koji pred zgradom igra nogomet, u Zadru, Banja Luci ili Prištini, želi jednom imati lijepu ženu, živjeti u Monaku, voziti nešto bolje od golfa trojke i biti klupski, nacionalni i heroj svjetskog prvenstva. Da bi se to ostvarilo on mora uistinu dobro igrati, bio golman ili napadač sasvim svejedno, ali podjednako dobar gimnastičar teško će to moći, gotovo svaki posao danas ovisi o količini pažnje koju postiže, svaki posao ovisi o publici pa i svaki sport i ta količina pažnje u nogometu je neusporediva, to znači vrlo jednostavno- da je dobitak i porast prihoda koji bi imao vlasnik restorančića u Beču ako bi Messi usput izjavio da je tamo odlično jeo, veći nego da tri najbolja kuhara svijeta voluntiraju u tom restoranu incognito, pet godina. I nikad to nije bilo više tako nego sad i uopće nisam pretjerao. Bar stotinu puta bi više profitirao taj restoran. I jeli vlasnik Grk ili Rom bilo bi svejedno.
To da srpski predsjednik najavljuje kako će u utakmici Hrvatske i Rusije on uopće navijati, da će navijati za Rusiju…prije internetske ere bilo bi bar za stepenicu neozbiljnije i nepotrebnije i vi možete vidjeti jedno- što je neka sredina manje sposobna financirati svoje umirovljenike to je više zaluđena ovaj čas nacionalnim timom, sport i politika nisu povezani nego funkcioniraju jednako, to uspješnije što proizvedu više pažnje. Ali Subašić ipak dobro brani i bez toga ne bi bio u Monte Carlu, u politici to nije presudno da znaš dobro braniti- i opet to je manje važno što je područje gdje živi njegovo izborno tijelo siromašnije, ali strasti oko krvne slike i genoma ovog igrača su paradigma koliko je ovo tako. Jer…možda je nekom i nekad davno i bilo važno kako se zove njegov otac ili djed, mada se time u biti nitko i ne bavi u stvarnom životu i osobno ne poznam nikoga kome zanimljivo ali u nekim sredinama i nekoj vrsti odnosa može biti. Informaciju da je tabloid Kurir ispalio vijest da golman hrvatske reprezentacije ima oca koji je…Hrvat pravoslavne vjere, da je Srbin, da ima bilo što ..kad sam to čuo da to netko ističe bilo je jasno koliko se žestoko ti momci iz Kurira bore, oni su u svojoj borbi za čitanost hrabri poput boraca 505. bužimske brigade ( pok.Rade Rakonjac je rekao da su oni najhrabriji) jer oni i nakon ispadanja Srbije traže “nešto” s čim bi njihova publika imala osjećaj da “ima nešto”, pa evo, da ..kap srpske krvi još igra, makar sudarajući se s onom nesrpskom, makar se tako ne osjeća ali ipak. Nije baš da pišu kako je Srđan Mlađan, serijski ubojica koji služi kaznu u Glini, srpskog podrijetla ali to je najviše jer se kao kriminalac nije natukao para, daje narko boss isto bi se hvalili njime ali kako je samo psihopat onda ne. Albanska krvna zrnca isto se dobro voze i znaju igrati i pokazuju orlove orlovima (ne svi) i čak je članak Odjeka o tome toliko čitan da me netko upita koliko bi to koštalo da ima istaknut oglas..pa, uz taj članak je to 25% više nego uz neki o tome kako je neki otok dobio vodovod. Ljude vodovod ne zanima, ljude iz priprčine zanimaju plemenske zavade, ikonografija drugog svjetskog rata i sudbina ugostitelja koji je odšarafio ploču s natpisom Trg maršala Tita, ne zanimaju ih uistinu korisne teme i pothvati. Ne zanima ih tko je stekao monopol na energiju ili hranu u njihovoj zemlji, njih zanima što je Kurir napisao o Subašićevom djedu i kako je otac njegove drage reagirao kad je saznao ovo i ono. Ali mi smo doživjeli i da Hrvati navijaju u utakmici Španjolska-Rusija za Rusiju, to bi bilo od stoljeća sedmog do ovih dana moguće samo od 1945-1948., pa i to neiskreno i samo u par ustaničkih sela u dalmatinskom zaleđu. Nije to samo jer bi se očekivalo da je nama Rusija lakši protivnik, to je i dio onog “Care Putine” koje uzvikuju nabrijani hrvatski desničari (uzalud grobnica od zlata) jednako koliko i srpski, a i nabeđeni ljevičari obje strane. Jovo Kapičić je umro, Vlado Dabčević je umro, privremeno ovaj drugi kao rusoljubac, posthumno vodi.
Gledajte nogomet, pobogu. Krvne pretrage obavljajte u domu zdravlja, naravno na tašte.
Dodaj komentar