Dajte pustite čovjeka na miru

photo Tanjug

Kad se odrasli ljudi moraju nešto dogovoriti oni se dogovore. Ako su baš iz neke priprčine onda prije nego…prodaju auto ili plate majstore, moraju malo duboko disati i govoriti “sutra ako nazove više ne prodajem” ili već što, kako bi žena i djeca znali da s njime nema šale i da je nepopustljiv. Ali opel tog godišta vrijedi toliko i on će toliko izvući pa dahtao ili ne, jedino što je njima draže ako dahće. U politici se mora biti za dobru trećinu bučniji jer je sve puno kućanica i umirovljenika, veterana i gimnazijalaca, sve ljudi koji bi zaratili s SAD ili istupili iz svih pregovora i uveli sankcije Kini, ljudi odlučnih i sentimentalnih, ljudi koji ne daju na sebe a kamoli na svoje svetinje.

Ali raspon izjava bivšeg radikala čija je karma odlučila da od Srbije učini europsko društvo…takav raspon glasa ni imao niti tenor Beniamino Gigli, to je bar četiri oktave za klimanje, muvanje, dernjavu, cinizam i rudimentarnu logiku, meni je taj čovjek super uistinu, on se snalazi između velesila, sila i unutarnjih različitosti kao onaaj pjevač Bulat na splavovima između kriminalnih bandi, svog ega, nagona za nekažnjavanjem i toga kako će kome interprtirati zašto ga netko nije ubio ili jest ubio nekog drugog. I on pokazuje, po malo, da mu je dosta svega, da  ne želi biti srpski Superman koji će dok svi spavaju priznati Kosovo i spremiti doručak tako dobar kao kad netko tko je davno izgubio “dedinu šumu kraj reke” ali uveo u stan centralno grijanje mora reći da od nedjelje nema više roštilja pod jasenom gdje su se baka i djed prvi put poljubili.

On se opravdava kako ako baš pošalje tenkove na Prištinu može doći do problema a poslije ručka leti za Berlin i gleda kako izvući još nešto podrške, istodobno najviše što mu Moskva nudi je eksteritorijalnost za vatrogasno skladište u Nišu i ponuda da kupi rakete. Još ga na sve to razapinju proizvođači malina, egzorcisti i militanti poput Vulina i Lazanskog.  U svojoj srži, njega razumije svaki dobronamjeran muškarac. Osjeća i žali.

A kad sve završi, ja se nadam da će on i Hardinaj sjesti negdje uz glazbu Tome Zdravkovića, i nakon što se isplaču nad sličnom sudbinom, proslaviti što postoje još jedan krug.