Balkan

Ceca u udžbeniku i nešto šire

photo Kurir

Umjetnost nosi prokletstvo da je stvar ukusa a ukusi nose još teže prokletstvo koje se sastoji u uzrečici da se o ukusima ne raspravlja. Srećom, raspravlja se kod nagrađivanja umjetničkih radova i kod odabira umjetničkih radova koji će biti u školskim udžbenicima. Srbija se na društvenim mrežama zadnjih dana bavi činjenicom da su stihovi Marine Tucaković uvršteni u školsku radnu bilježnicu da bi bili primjer korištenja aorista.

Ministar prosvjete Srbije Mladen Šarčević najavio je da će kazniti odgovorne što su dopustili da se stih iz pjesme Svetlane Ražnatović nađe u radnoj bilježnici za peti razred osnovne škole. Na tu opasku reagirao je BIGZ, izdavač udžbenika, i odlučio da izbaci ne samo sporni stih, već i ostale stihove koje pjevaju Bajaga, Riblja Čorba i Ju grupa!, prenosi Kurir.

Ova tema u medijima na području bivše države ima dvije dimenzije, političku i obrazovno-političku. Prva ide za time da pjesmu izvodi udovica ratnog zločinca a druga da nema umjetničku vrijednost, te se dvije dimenzije isprepliću ali i turbo-folk i ratovi 90-ih se isprepliću iako stoji i ono što je svojedobno na Hrvatskoj radioteleviziji izjavio Siniša Vuco o folk glazbi- ta glazba nije kriva što je popularna, on je Hrvat genetski i politički a i pionir dolaska u Hrvatsku te glazbe.

Borges je bio pristaša diktature, Knut Hamsun je bio posredno pristaša pronacističkog režima i to je donekle koštalo njegova djela iako ih je izdavao i beogradski “Rad” u biblioteci “Reč i misao”, mnogima je bio neprihvatljiv a nekome nije, tu se je uvijek i svugdje nedosljedno. U SFRJ je i Gogolj bio u lektiri u djelu koje ima sasvim antisemitske odlomke, tako da činjenica čija je Ceca bila udovica ne bi bila ključna, Ivo Andrić isto nije bez političkih mrlja iz 40-ih a iz 90-ih bolje da ne nabrajamo listu hipoteka raznih umjetnika, kome su pjevali, pisali i kako i što i zašto.

Lenjingradska filharmonija je u nacističkom okruženju u sred rata izvodila djela njemačkog skladatelja Beethovena, njegova djela izvodili su pijanisti na koncertima u SAD koji su skupljali pomoć za borbu protiv nacizma koja će biti upućena SSSR. Njega nitko nije, iako Nijemca, doživljavao neprijateljem slobodnog svijeta a istodobno Wagnera jest, on je bio nepoćudan a obojica su umrli davno prije dolaska Hitlera na vlast. To je zanimljiva činjenica i autor ovog teksta je o tome pisao prije i ima to svoje razloge koji ne stanu u ovaj članak. Wagner je bio doslovno zabranjen dugo nakon 45-e u nekim sredinama. Ceca baš i nije Beethoven i to je njen crimen beskrajno veći nego udovištvo.

Ali što je Bajaga skrivio…pa nekoliko eminentnih rockera Velike Britanije su i proglašeni vitezima a krenuli su kao simboli buntovništva…vjerujem da zbog neke ravnoteže sa Cecom, da se ne kaže kako je tu nešto prvenstveno politički. Bora je Hrvatima politički neprihvatljiv a nitko ozbiljan  neće reći da Čorba nije imala odličnih stvari, tu nema dvojbe.

Ali  uistinu, Ceca nije Beethoven a Tucaković nije Ivo Andrić iako je Vladimir Nazor koliko god bio odličan pjesnik bio na nepisanoj crnoj listi 90-ih na svim stranama jer je bio partizanski gerilac, Hrvat i to zajedno nije odgovaralo nikom tko je u to vrijeme krojio pismenost. Ali Ceca nije niti  Paul McCartney koji je britanski vitez.

Što je onda ona? Odgovorit ću paralelom koja to pokazuje u smislu percepcije hrvatsko-srpskih odnosa i pisano s hrvatske strane.

Svojedobno je srpski natjecatelj trebao nastupiti u Splitu u slobodnoj borbi i nastup i ulazak u Hrvatsku mu nisu odobreni, to je bio Kristijan Golubović koji je nastupao u tim borbama izuzetno neuspješno a bio je dio kriminalnog miljea 90-ih bitno manje značajno nego suprug pjevačice kojoj su ovi stihovi pisani i koja nije dobrodošla u Hrvatsku ..ali ju sluša dio mladih ( vjerujte da većinom vrlo antisrpski nastrojeni mladi slušaju Cecu a Bajagu većinom sasvim nacionalno neopterećeni). Hrvatska nije htjela Golubovića iz istih razloga iz kojih ne bi pustila Cecu, to je mješavina svih tih “ne” koja se sastoji od svih tih “ne” zašto ju Srbija miče iz udžbenika.

Istodobno..srpski UFC borac Darko Stošić je miljenik Mirka Filipovića, svaki čas je u Zagrebu i budite sigurni da hrvatska publika prati i simpatizira njegov put u vrhunski sport, većina Hrvata će ako prati njegovu borbu navijati za njega osim ako se bori baš protiv Hrvata. On nije ništa “manje Srbin” od Golubovića koliko niti Željko Joksimović od Cece a Joksimović je u Areni u Zagrebu bez greške i problema vrlo posjećen.

Sport i glazba nemaju granica ako su dobri. Ako nisu onda imaju. Politika smeta ali donekle, kao i kriminalna prošlost.