photo reuters
Ja ne bi pisao analizu trenutka nego opisao posljedice činjenice da 50 000 srpskih ljudi izrazito negoduje protiv Vučića i njegove vlasti u zemlji. Prva je i najznačajnija posljedica da je temeljni kapital koji je on imao a upravo ga gubi – ja sam tu šef, sve dogovarate sa mnom i ja vladam Srbijom i o njenim potezima odlučujem, da je taj kapital značajno manji i da je upitan. Nemoguće je i da ga on opet reuspostavi, on više nije šef u onom opsegu i obliku u kojem je bio. Opozicija nije u Srbiji previše popularna, nije niti moćna, ona je samo potencijalna udavača koja na svadbi lovi buket a njega ne baca Vučić nego činjenica da je on posrnuo.
Drugo počiva na činjenici da je, ovo je vrijeme polurevolucionarnih gibanja, u ovoj masi dolje na fotografiji…sve što je protiv Vučića. Od najsuptilnijih građanskih nezadovoljnika koji se bore za ljudska prava pa do najtvrđih četničkih jurišnika koji bi krenuli na Kosovo napasti NATO i misle da je to rješenje svih ovozemaljskih dvojbi srpske i njihove stvarnosti. Da, budimo tu krajnje jednostavni i ne bavimo se genezom tog nezadovoljstva oko Vučića, njegovog brata “u senci”, Trifunovića, Obradovića, svi su oni tu ( bili profesionalni ili amaterski rušitelji Vučića) na istoj strani. To drugo je, dakle, da Srbija puca iz relativno čvrsto, kilavog ali organizirano kilavog, društva u nepoznanicu. Razapeta između Moskve, Brisela (s Berlin-Pariz sumom koja ipak nije sasvim istovjetna Briselu) i Washingtona a koji nije baš protivnik Moskve ali nije sasvim istovjetan, Srbija nema neku drugu spremnu vlast koja bi smijenila u žaru ovoga onu aktualnu a koja vidi politiku koja naginje proruskoj ali po džeparac odlazi na drugu stranu i kao džepni autokrat (on to jest), Vučić jest bio vrhunac konzistentnosti srpske političke stvarnosti. Na jedan umjeren način upravo smo izgovorili da je slabljenje ovog demagoškog (koji nije), klijentelizmu sklonog (koji to nije), lažno ratobornog i kompromisnog do verbalne shizofrenije..ovog dakle čovjeka…da je destabilizacija Srbije. Da, slabljenje Vučića je destabilizacija Srbije, zvuči prosrpskorežimski, zvuči žandarmerijski gotovo ali to je tako.
Tako je iz jedinog razloga da se otvara licitacija nad budućnosti koja mimoilazi njegovu, daleko je to sad od karizme, ali njegovu relativno čvrstu ruku. A da će u njoj biti krojač još direktnije inozeman nego do sad, kad se on koprcao i da to može stvoriti izuzetno burna ubrzanja zbivanja, možda i međusobno sasvim nespojivih.
Svakako, ogorčenje tih ljudi ima puno opravdanih i realnih razloga, posljedice će biti daleko od rješavanja tih razloga nezadovoljstava i bit će u prespajanju linija utjecaja na Srbiju i njenu politiku. Teško vjerujem da će netko novi, uskoro, moći zagrliti vlast i utjecaj na zbivanja koliko on.
Dodaj komentar