Nema potrebe prepričavati kako je predsjednik Kosova stigao na sjever, u nepotrebnoj i neprimjerenoj pratnji kao da Staljin dolazi u Berlin u kojem se vode teške borbe u svibnju 45., kako je Srbija planula kao da je napadnuta s deset strana, kako je Vučić izveo još jedan performance u vidljivoj koordinaciji s Tahcijem, izveli su štih probu, digli barikade, istaknuli jedinstvo Kosova i odlučnost Srbije da…Aleksandar Vučić ocijenio je u subotu navečer da je pojavom kosovskih specijalnih policijskih postrojbi na sjeveru Kosova i jezeru Gazivode ugrožen mir i prekršen niz međunarodnih sporazuma i dogovora i rekao da će Srbija zaštititi Srbe na Kosovu.
Jasno je sasvim da se Srbija okreće od europske prema američko-ruskoj viziji regije, tako i Kosovo. Je li to konačno, u kojoj je mjeri tako, teško je reći. Ali i koliko ledeno su Nijemci dočekali Erdogana kaže jasno- stanje se kristalizira, ne trebaš nam više toliko, javi se na drugu adresu. I šire, Rusija je u kontroliranom napretku u Europu a Europa utvrđuje granice, nema tu neke posebne opasnosti od ničega, međutim se mora prikazati drukčije.
Postoji jedno pravilo u geopolitici- što manje para više mitologije, debeljuškaste i site Bavarce u novim BMW-ima je teže nabrijati nego Sase i Saksonce koji još žive jednom nogom u DDR-u, lako je Slovencima ne biti gord i ponosan, što se krene više nizvodno to je više upisa – kćer sam ratara, vojnika, težaka, jastrebova, Bože mili. Ni po čemu nisu Varaždin ili Pula ispred Cista čiste i Šestanovca a oni ispred Nevesinja i dalje na jugoistok , nego po tome da je omjer džeparca i deseterca drukčiji. Kako se to mijenja tako se mijenja i potreba za osjećajem veličine koji je u erdoganovskoj Turskoj takav da djevojčice zamotane u zastave predsjednik hrabri da polože svoj život za domovinu…u Albaniji ipak ne, u Srbiji ipak ne, ali glad za veličinom srpsko-albanski dijalog svako malo počasti nekim uhićenjem i..čine to bez puno nasilja, onako šarmantno i kazališno dobro kakvu i tradiciju ima srpsko glumište kojem se uvijek divim a kojem je ipak svaka s područja ex autonomne pokrajine tek đak. Ali iskreno se zažarila scena i tako se zažari uvijek kad se korak približi, bilo utvrđenju granice priznanjem Kosova bilo, eto, zamjene teritorije.
I žadarmerija i specijalci su krenuli i jeli svoje obroke, Thaci je gablecovao na jezeru kao pravi gentleman, Vučić u Begešu a gdje se odlično jede, monasi u samostanima, novinari pizzu za stolom redakcije ili u vožnji i na izletu, i najvažnije, sve je prošlo dobro. Nikakvog rata neće biti. Ali bar neki posao na plinovodu Sjeverni tok ili neku koncesiju zadržite u rudnicima Kosova ili na Bliskom istoku neko gradilište, od svojih principala, pa da i običnim Srbima i Albancima bude bolje. Ovi naši slabo to rade.
Dodaj komentar