Kako je vitalni i odlučni, napredni i prodorni predvodnik studentskih demonstracija protiv Miloševića, suvlasnik….najveće kuće iz područja medija “Multikom”, osnivač zaklade koja se brine za djecu koja su izgubila roditelje u ratovima 90-ih….mogao izgubiti izbore od personalizirane liste Aleksandra Vučića koji niti udara u neki hiperbučni srpski identitet, vodi politiku potpunog ovladavanja medijima i javnim poduzećima, niti je vizionarski oduševljen putem Srbije u EU ali ga neupitno slijedi, usprkos svim hipotekama koje ima- od toga što gospodarski rezultati nisu ni približni obećanim do opovrgavanog utjecaja njegovog brata na javni život i što ipak prema pitanju Kosova ima sve mekši stav koji bi ne tako davno bio nezamisliv?
Zato što se pobjednik uspio tihoj većini predstaviti i dokazati autorativnim vladarom koji ima podršku izvana, drži čvrsto pozicije i nikad se i nigdje ne postavlja kao netko tko se mora pred kime opravdavati…ljudi koji čekaju autobus i razmišljaju zamijeniti namještaj star trideset godina oni su povjerovali svom starom instinktu da vlast zna što radi, da će čekati bolje dane i da oporba i nije netko tko nosi tu sigurnost u sebe nego nešto gunđa, svađa se, prigovara, kao Mirko iz Maratonaca. A poraženi nije uspio u svojoj nezavisnoj listi naći dovoljno snage ljude uvjeriti da je ukupni vladar Srbije učinio život ljudi dovoljno neizdrživim pa se formirao toliki bijes koji će sve promijeniti.
Srbi..”vjeruju kralju”, i protiv njega ustaju tek kad je jasno da dolazi novi kralj ili kad im je sasvim prekipilo, svugdje je to tako ali uglavnom s manjim koeficientom. Tito sigurno nije bio omiljen u Srbiji 1945. ali nigdje se nije tako zdušno reklo što je Čvorović rekao svojoj ženi “Ceo narod ćuti i trpi a ti laješ”. Dakle oni kao suma ne vole solo prodore koji dovoljno ne zrače porukom “ja idem po svoje”, Karađorđe..Tito, pa čak i Milošević kad je odaziv na mobilizaciju za rat protiv Hrvatske bio u Beogradu niti 10% a realno je on bio i uz sve demonstracije, siguran na vlasti.
Bez karizme jednog Đinđića, bez garda jednog Koštunice iz 2000-e, protiv Vučića se ne može dobiti. Jednostavno je zašto, ne zbog nekih batinaša i glasova mrtvih birača i drugih smicalica i izgovora, nego jer je srpsko izborno tijelo patrijahalno i izdržljivo u želji za time da “nekog gore” smijeni onaj tko će biti jednako “gore”.
Dodaj komentar