Da je na dan samo oživjeti Kastriota Skenderbega, otomanskog i venecijanskog i napuljskog saveznika, jednim dijelom života pravoslavca a jednim muslimana i sigurno jednog od najživopisnijih herojskih likova povijesti balkanskog svijeta…ali mislim da bi Vučiću bio za pola koplja bolji savjetnik nego Hardinaju ili Rami, dobar Junckeru a Erdoganu podjednak. A zašto? Zato jer je on to sve prošao u 63 godine svog turbulentnog života. Između Otomanskog carstva, utjecaja tadašnjih “zapadnih sila”, savladavajući razne unutaralbanske frakcije i klanove, infiltrirajući se u Makedoniju, ratujući za Tursku i protiv Turske, on je bio više od naziva realno najboljeg konjaka ex države.
Danas Turska koja je i članica NATO i ruski saveznik, nastupa diplomatski i različito, opet na Balkan. Srbija se koleba ali pristaje na taj utjecaj i Vučić je uzviknuo “Merhaba asker”, na Putinovoj inauguraciji nije bio (prečesto je u Berlinu) a Dodik je brljao da će biti ali iz vjerskih razloga nije mogao biti pa je otvarao tvornicu. Hardinaj ne može u Tursku, na njega se sultan ljuti jer je čovjek zapada u cijelosti ( i ne izručuje odmetnike koje Erdogan traži a SAD podržava) a ne 2/3 kao Vučić i on je graničar NATO ali i EU, Vučić nije, on je “na granici” i njemu nije lako nikako. Ima ministra vanjskih poslova koji razmišlja na ruskom, ima podršku Berlina, ima da je “rado viđen gost” u Turskoj, što bi rekla zvijezda 80-ih, Zana Nimani. Ima i da je rekao da će Hrvati i Srbi biti najbliži u povijesti i pisac ovog članka se kladi da je u pravu, konačno i Hrvati su na granici iako schengenski sustav možda (ali sasvim možda) se premjesti na granicu države o kojoj ovisi mir, možda i ne samo u Europi nego i u svijetu. A tamo je tek granica koja izgleda kao šahovska ploča i Aralica jest dobar pisac u tom dijelu a niti Mažuranić nije lošiji.
Srbi u Bosni između europskog Ivanića i u svoj svijet zabarikadiranog Dodika koji je u ljubavničkim odnosima s Rusijom, dijelom i s predsjednikom HDZ-a BiH, Bošnjaci koji vjeruju u građansku Bosnu ali u kojoj su većina i ohrabreni vjetrom s Bospora kao i Vučić ali i onom zapadnom koji je razlog zašto su Srebreničke majke nazvale predsjednicu Hrvatske kraljicom Balkana. I Hrvati između srpske ponude za trećim entitetom s malo sentimenta za 90-ima, svetinje nad svetinjama koja se zove Dayton a u koji se kunu svi, i činjenice da Europska unija zapravo, sad i urgentno da bi prestigla janjičarstvo i kozaštvo, diže izdvajanja potrebna za proširenje članstva. Tako da Hrvatska gradi most s novcem koji je europski a koji napadaju predstavnici SDA čije pravosuđe ovisi o novcu iz istih izvora.
Svi navedeni žive na granici, ušli u EU a što vjerujem da hoće, sagradili autoput Sarajevo-Beograd uz pomoć i interes Turske ili ne, i kupila Turska nove američke zrakoplove usprkos negativnom stavu Izraela ili ne i ostala u vrsti saveza s Rusijom i Iranom.
Pa zar vam nije jasno zašto se Goran Bregović obogatio s orkestrom za vjenčanja i sahrane, on je taj ćušpajz prepoznao i pretvorio u nešto kulturno i komercijalno neizbježno. Jer jest neizbježno. Život na granici, tektonskih ploča svijeta stvorio je prvoklasni egzotičnotragični i zavodljiv glazbeni proizvod bez premca s mirisom hurmašica, dima i rakije. Adrenalinski. Azra nije u tome uspjela, kakav “budi mi silan”, glupost..
Dodaj komentar