Balkan Osvrti

AKO JE SVE BORBA ZA BODOVE, ONDA SE, PRIRODNO, I MEĐUSOBNO NE POŠTUJE. JER BODOVI SU SAMO BROJEVI.

Jasno je, uvidom u tekst prijedloga rezolucije, da je tu prošla bar  još neka mekša ruka osim ruke  onoga koji diskutira o prizivu savjesti sa komentarom “‘Rekao bih, gledajte, nemoj se baviti medicinom, ako neke stvari ne možeš napraviti. Ne možeš biti mesar ako nisi u stanju zaklati pile ili svinjče, ne možeš.’” Dakle.. dalo bi se to i spretnije objasniti. Ali niti Merkel, kamoli Trump, nisu sami pisali što su, kako bi narod rekao “izgonjali”. I to je ok. On je izgonjao…pa što god rekli. To je uspjeh, osim opći….njegov sigurno. Opći ne znam koliki je, ali zvuči dobro.

 Selak, naravno, ima obratan problem, ona zna nastupati manje kvrgavo…. ali igra u boje čija je politika bitno kvrgavija. Tako je Matić lobist uljuđenijeg i progresivnijeg s manjim fondom riječi, Selak je komentatorica i zastupnica reakcionijeg, i to sve do razine društvenog ekscesa…. s većim fondom riječi, i pratećim vještinama. Kad se pokrati, on nju šiša za 15% u broju bodova, ne više. I u oba slučaja, vidi se neka degradacija njihovih uloga, ali nije to najgore, kaže danas Đuro Dečak , nakon posjete predsjednika Virovitici, piše Hrstić na Twitteru- Kirin i Đakić bojkotiraju Milanovića, vijence na groblje u Virovitici položili sat ranije. Đakić kaže: Iznimka, uzrokovana svim uvredama i nečasnim riječima čovjeka s najvišeg državnog vrha. Đuro Dečak: Sramim se zato što vas nisu dočekali kao predsjednika Republike!


Pa nisu jer nisu morali. Ne zbog neke fizičke, ili zakonske prisile. Nego jer je razina kojom časti predsjednik svoje oponente takva da… da i ne očekuje bolje. A to je sve zbog postmodernističkog kaosa bilo koje vrijednosti, jasno je da Selak i Matić “rade”, u stvari te rezolucije, ne kažem da ona nije uspjeh ili da se njemu..ne sviđa. Da je Dečak “radio”, uz što je oslobađao zemlju, to je vrlo očito, a tako i, njemu tu konkurent Sačić, pa i dalje nabrojani i nespomenuti, više se računa uspjeh nego sadržaj, pa i crkva, i unutar nje, pa i njeni oponenti, sve se svodi u borbu za bodove, ne za neka uvjerenja, pa i kad netko uvjeri sebe da ih ima. I taj rad je bezličan. Amaterizam je, danas, isključivo uvreda, izgubio je status dobronamjernosti, on je tek nemoć.


Tako da generalska, aktivistička, predsjednička, biskupska pastirska, svaka dignitetska zahtjevana forma… je vrlo upitna. “On je, ipak, general, liječnik, sudac”, zvuči danas sasvim plitko, smiješno, pa dovoljno je vidjeti tko s kime koalira, evo Szaba i Penave, i mi ne možemo očekivati da netko doživi drugi respekt osim respekta moći. I to samo ako ta moć traje. Stvarne moći, dakle, zaboravimo na ugled kao varijablu. Ugledan je bio general Stipetić, nekad Gotovac,to ne zarezujemo. To volimo, možda, ali žalimo. A ako je tako…onda nema na fino, jer to košta…a meda ne nosi.

Kapital računa koliko nešto i netko meda nosi, ne je li Uznić, Košić, Sačić, ili Jelena Rozga. A vi možete, svi možemo, imati misiju, a ne tek raditi. Ali da će to netko povjerovati…..to će biti jako teško, i trajat će. Taki je vakat.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara