Balkan Featured

Težak ispit za društva na granicama svjetova i zašto. I u čemu. I kako.

photo screenshot

Za taj prostor antemurale čega god, ti imigranti ili što god, jesu težak ispit.
Koji ako ne položi taj naš za pretrčati željeni prostor će potonuti u kaos, stoljetnu traumu i krivnju. Ali u čemu se taj ispit sastoji i što znači proći ga ili pasti ? Nije to tek ispit humanosti niti tek ispit obrane prostora nego nešto treće i uistinu presudno za pitanje doraslosti biti ono što ne budemo li bit ćemo puno gore i manje nego sad a budemo li puno bolje i više nego do sad.

Netko je pokrenuo sve te ljude u tolikom broju prema razvijenom zapadu baš odjednom, netko je otvorio pandorinu kutiju takve divlje a opet i organizirane migracije prema obećanoj zemlji prema kojoj zemlji idu i Bišćani i Banjalučani a i Karlovčani i Slavonci. I sasvim je jasno da taj netko nije sasvim dobronamjeran. Tjerani i iz ambicije, iz pohlepe, iz naivnosti, uz pomoć bjelosvjetske politike neravnoteže, rata, siromaštva i kaosa, upravo sa željom da se stvori kaos, tjerani, uz pomoć mafije koja surađuje ne brojeći krvna zrnca kao i uvijek kad se trguje naftom, oružjem, djevojkama ili bilo kojom ljudskom mukom.

Ali nemojte misliti da se netko želi utopiti pred obalama juga Italije ili ugušiti u zatvorenom kombiju da bi vam napakostio ili vas islamizirao, to jednostavno nije tako. Vječni graničari i jedni i drugi…Bosanci ih trebaju zaustaviti a Hrvati ne propustiti. Ah, mi smo se bar nagledali ljudi sa zavežljajima. Mi smo ih i stvarali. Mi smo i bili ljudi sa zavežljajima i opet nas je Bog doveo osjetiti taj težak miris ljudi koji hodaju i žele nekud, grubi, tužni, divlji, gladni stići, svakakvi. Pa i nismo baš imali strpljenja ni milosti u tome, ukrcavali smo početkom 40-ih u vagone jedne susjede da se ne vrate, tjerali smo poražene netko kamenom a rijetko tko kruhom i jabukama kad su bježali na zapad i dočekivali ih vezane žicom. I 90-ih bježalo se i ispraćalo i palilo, i ulazilo u vikendice i smrzavalo i hvatalo i svašta je bilo. Pa znate da je bilo. Nije niti svakom srpskom seljaku bilo drago da se u njegovoj kući nastani niti arkanovski snajperist s dosijeom niti izbjeglica iz Hrvatske na kraju rata. Nije. Da je najdublje i najiskrenije Srbin, nije. I to je sasvim prirodno da nije.

Niti želite mrke pakistanske momke koji bi u Francusku u svoj neboder…a niti želite ujutro prekoračiti smrznuto tijelo tvrdo kao drvo kad vodite kćer u školu. Nije li tako? Želite na ribolov nedjeljom bez straha da će petorica iskočiti iz grmlja i tražiti vas da kod vas spavaju, ne želite ni da se spotičete u ljude koji kraj vašeg mjesta gdje lovite već spavaju ili su ih pobacali već mrtve. Ne želite da vam kradu ovce i nose u Vučjak pa briju i trgaju, želite konačno živjeti mirno. Konačno, želite biti dobri muslimanski vjernici tako da ne potrošite previše u kladionici a ne tako da ..pa i kad idete u Njemačku gdje i ovi žele stići vi želite da ostavljate svoj kraj bezbrižno a ne da sa skele zovete ženu viberom i ako vam se ne javi isti čas da ste tjeskobni i uplašeni i ljuti. A tome sve i služi.

Zamislimo na čas da je kaos cilj svega a da se veći dio ovih koji se smrzavaju jutros i veći do vašeg straha, krivnje i otpora prema njima da ste vi samo zrnca pijeska tog globalnog kaosa kojim netko želi ovladati prostorom managirajući tim kaosom. Taj netko nije niti pravoslavac niti musliman niti katolik niti judaist, on je predstavnik neke generirane muke a..da malo bolje se zamislimo uvijek je i bilo tako. Neki interes, financijski u korijenu a u ruhu političkog, vjerskog ili rasnog tobožnjeg ideala pripremio bi teren a onda ste se vi međusobno ubijali kad bi povjerovali tome i krali si bijelu tehniku iz susjednih sela međusobno. I da, tu je i mafija koja vlada dijelom situacije, puštene s lanca najniže ambicije i, znate, može opet kao devedesetih biti to vrlo moćan stalež dok ne oslabi u međusobnom istrebljivanju kad voda padne pa krokodili počnu proždirati jedni druge. Sad mi je pao na pamet Milenko Lakić sa procesa Zijadu Turkoviću kad ispituje Nasera Orića kao svjedoka i kaže- ajd na ti ćemo, i tako smo svi radili za Slobu. A on se uvrijedi i kaže da je samo bio profesionalac. I Laki je bio, i ubio trudnu ženu i svašta a i onaj iz X diverzantskog i da ne nabrajam desetke istaknutih profesionalaca koji su svi (a i Sloba), bili warlords u prostoru. Pa zamislimo da se još nismo oslobodili zamki kolektivne krivnje u kojem jedni druge teretimo za zločine nekh od nas.

Ispit se sastoji u tome dakle da ne postane taj prostor granica Zapada, ta tektonska pukotina, taj trusni kraj već 800 godina, ventil stvaranja kaosa iz kojeg uvijek dimi. A to će biti onda i onoliko koliko budu BiH i Hrvatska vladale situacijom na način da se nitko ne smrzne pred vašim vratima, da nitko ne hoda noću i obilazi po kućama, i da ovi koji organiziraju protuzakonita kretanja ne postanu oblik paralelne vlasti. I da politika osigura za to novac od svojih principala i saveznika koji neće zalutati. U mjeri u kojoj disciplina koja nije vojna hunta pod ruku s elementarnom humanošću bude najača karta na terenu…u toj mjeri će se taj ispit položiti. Jer sve drugo vodi u ono zlo u kojem se nadam da nismo dovoljno ogrezli. I koje samo čeka organizirati paravojske, linčeve, pljačku i užas.

I do čega smo došli…da se samo zrela i hladnokrvna a humana društva koja imaju monopol sile i zakonitosti i ljudskosti se mogu nositi s ovim što život nosi. I onda možete biti dobri Bošnjaci i Srbi i Hrvati. I vjernici ili ne, ali ipak ljudi svjesni gdje je lopta.

Vidite, nije ovaj tekst rekao da treba pustiti da se skakuće preko granica i po kućama. Niti da treba mrziti druge. Nego da treba stvoriti organiziran okvir kojim nećemo postati roblje kaosa zbog kojeg je sve i pokrenuto niti krvnici jedni drugima. Ako to uspijemo…onda ćete bez jugoslavenstva, bez bezdušnog globalizma, bez plemenske histerije koja se tobož njemu suprotstavlja, moći živjeti bolje. Jer i globalizam i divlji suverenizam su podvale koje ne nose ništa. Hvala na čitanju, samo svijest o kvalitetnim rješenjima koja ne gube uzde iz ruku niti na koju stranu donose dobro. A i Bogu će biti drago, pričešćivali mu se ili klanjali. Dobro je živjeti dobro. A vrijeme nam je svima. Pojedinac bez niskih strasti a koji razmišlja, to je jedini odgovor.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara